Zašto ja neću glasati za tihiće, čoviće, dodike, radončiće, harise, lagumdžije i ine…

1. U BiH je od 1991. stvarano znamenitih 100 familija koje su postale vlasnici javne imovine (ranije društvene) i sada bez osvrtanja na građane i narod vladaju zemljom na način koji isključuje svaku nadu u budućnost. Dvodecenijsko mažnjavanje javnih dobara, javnog novca, u kojem se odvijalo otvoreno prvenstvo u zloupotrebi javnog položaja.

2. “Zlatni momci i djevojke”, jednako povezani sa gore rečenih 100 familija koje su vlasnici privrede, vanprivrede i politički vladaju zemljom, deru budžet do kosti na asfaliranje puteva koji su već nekoliko puta asfaltirani, kao i na razne propale investicije vadeći novac za predizbornu kampanju ili jednostavno, raznim razbacivanjima javnog novca mažu oči glasačima upitnog stepena inteligencije. Rade i druge poslove po nalogu Stranke, za potrebe Stranke ili u znak zahvalnosti prema Stranci.
Najbolji rezultati se postižu kada međunarodna zajednica pritisne gornju skupinu pod (1), što je logično, jer su pripadnici skupine (2) samo radnici na terenu i izvođači mutnih operacija za velike bosove.

3. Puleni stranaka koji su filtrirani u privredu, upravne i nadzorne odbore, sa ciljem kontrole privredno-finansijskih tokova.

4. Funkcioneri koje obično nazivamo sitnom ribom, prišipetljama i početnicima na korupcijskoj skali; izvođačima naređenih komisijskih obmana kako bi bilo sve po zakonu, sitnim izdavačima i potpisnicima raznih dozvola, odobrenja za lokacijske i građevnske marifetluke; sitan zub, ali gladan i u žurbi da stigne velike igrače.

5. Upravitelji, odnosno sva tri predstavnika ovdašnjeg zoološkog vrta “Instituta za međunacionalno zakuhavanje, uvrede i razdor” priznaju da samo međuetničkim tenzijama mogu natjerati ovakav neposlušan narod u etničke torove, te tako postići efekat da isprepadani glasači ne glasaju razumom, već da u glasačke kutije ubacuju isključivo svoje rodne listove prema nacionalnoj pripadnosti.

I tako već petnaest godina.

Bilo bi zanimljivo, imovine tih svih funkcionera iz vladajuće koalicije “Za njih” i članova njegove/njene familije vratiti na imovinsko stanje zabilježeno na dan 1.1.1992. godine, što bi bio potpuni poraz nacionalnih takmičenja prema Programu “Rat se itekako isplati”.

Izvor: Žurnal online magazine / autor: Samir Šestan

“Kao kolateralne žrtve pohlepe i bešćutnosti vlasti padaju penzioneri, koje se ubija sistematskim izgladnjivanjem, socijalno neosigurani i bez novca za plaćanje liječničkih usluga, koji umiru na pragu zdravstvenih ustanova, zalutali u minska polja, koji ginu jer je neko pokrao novac za deminiranje, mirni građani koje na ulici, u kafiću ili tramvaju likvidiraju ubice i teški psihijatrijski slučajevi, koje vlast, štedeći sredstva za njihov smještaj, pušta da se slobodno kreću među nama, bivši ratnici koji, suočeni s beznađem pred koje ih je stavila vlast, dižu ruku na sebe, teško oboljela djeca, koju se, po spartanski, ubija, neobezbjeđivanjem potrebne im liječničke pomoći,… Ova vlast, dakle, ubija. I to ubija iz koristoljublja. Ona će rađe povećavati svoje privilegije nego spašavati tuđe živote, rađe će se igrati političkih igara s ciljem zadržavanja moći u svojim rukama, proizvoditi društvene sukobe i dogovorne ratove, nego raditi na uspostavi funkcionalnog društvenog sistema u interesu svojih građana.”

*****

Ovo su razlozi zbog čega i zašto ću glasati PROTIV njih: želim im oduzeti moć – budžet, izabrati nove alternative, a njima pokazati crveni karton. Za ovo smo samo mi krivi. Mi glasamo i mi biramo. Mi bi trebali i da pitamo zašto se ne dešavaju stvari koje su nam obećane, a ne da šutimo dok nam život klizi kroz ruke, proveden u nezasluženoj bijedi. Ja neću biti samo broj u statistici onih oko 40 posto što ne izađu na izbore, što samo sliježu ramenima uz ispriku “nemam za koga glasati”, a poslije kukaju kako im je teško. Ja ću izabrati stranku po svom nahođenju, pratiću realizaciju njihovih obećanja, a onda, ako bude trebalo, tražiću ODGOVORNOST! Moć je u nama, moć je u narodu. Moj glasački listić se broji kao šansa da promijenim nešto, a to ću i uraditi. Moj glasački listić se broji sa moje 4 godine života u ovakvoj zemlji.