Radio 202 je naš javni servis

Ekipi sa 202, našeg 202 će trebati podrška, spremimo se pružiti je kada zatreba, ako zatreba.

Boriti se za Radio 202 nije borba samo za radio stanicu. Izgubimo li i ovu bitku, izgubimo li i ove ljude, moći ćemo slobodno reci “Nismo ih ni zaslužili!”

Kada za nekoliko mjeseci budemo prolazili frekfencijama radio prijemnika, na 93.1 nećemo pronaći niti glas, niti muziku, niti riječ drugačiju od drugih. Drugačiji…to je glavna karakteristika Radija 202. Danas biti drugačiji košta, možda i previše za ekipu entuzijasta koji isključivo iz ljubavi prema radiju čine nemoguće.

Raditi nešto iz ljubavi se kod nas smatra ili naivnošću ili glupošću ili se u taj motiv uopšte/uopće ni ne vjeruje. Radije pribjegavamo nekim paranoičnim objašnjenjima koja opravdavaju našu nespremnost na isto. Kada još k tome to radite dobro e tek onda nešto nije u redu i treba da vas nema.

Svjedoci smo ovih dana jednog podmuklog i proračunatog pokušaja gašenja Radija 202.

Niko nije nevin pa ni sama ekipa sa 202-ke. Sa jedne strane oni koji su za radio 202 a koji očigledno nisu znali sta se iza brda valja, a sa druge strane oni koji su iskoristili 202-u kao odskočnu dasku i po odlasku sa iste prešutili znajući sve sto prvi nisu znali. BHRT je “majka” ali više liči na maćehu a taj odnos prema djetetu nam nije nepoznat uopšte/uopće, na taj način se u ovoj zemlji tretiraju sva dobra djeca.

Nepoznavanje zakona i toga “što se iza brda valja” ne pomaže nikome i u pravu ne može biti opravdanje. Sve je po zakonu, po ko zna koji put.

Ipak, očigledno je da ga se tretira kao višak, smetnju pa jedino zakon i pomaže. Pored toga što možemo reći da je ovo pokušaj naplaćivanja visoke cijene slobode misli, očigledno je i da se pokušava oprati ruke od bilo kakve odgovornosti a to pogotovo važi za bivše zaposlenike ove stanice kao i one koji su se popoeli dalje u “Sivom domu”. Svi su odjednom iznenađeni, niko nije mogao niti predpostaviti niti je želio da se desi gašenje radija. Da li je ovo moguće? Mislimo da nije.

Zakon donesen na nivou države se je imao primjeniti na federalnom nivou. Rezultat će biti gašenje Radija 202. I zaista hoće, ako to dozvolimo.

Mogućnosti postoje, spominje se druga frekfencija BHR tj BHR2, spominje se “usvajanje” ovog odjednom neželjenog djeteta od strane Grada, Kantona.

Šta god se pokaže mogućim rješenjem ono neće doći tek tako. Sjetimo se dešavanja vezanih za tužioce i novinare koji su bili u životnoj opasnosti zbog slučaja “Gaši i ostali”, mislim da se tako zvao. Tada je na mitingu podrške došlo oko 300 ljudi, od oko 500 000 žitelja Sarajeva, i od oko 4 miliona koliko nas živi u BiH.

Svima je drago što ti ljudi nose glave u torbama za nas ali “Rade to jer im je to posao, šta ga ja imam podržavati”, bile su riječi većine onih koji nisu došli podržati podržati te hrabre ljude. Za nadati se je da se to neće desiti ponovno ukoliko se pokaže da je podrška potrebna, neophodna.

Sada se čeka, čeka se da se spusti prašina i otvore vidici, ukaže realno ostvarivo rješenje. Vremena nema.
Ovo se nije smjelo desiti, stvari se rade u zadnji čas ali se rade.

Ekipi sa 202, našeg 202 će trebati podrška, spremimo se pružiti je kada zatreba, ako zatreba.

Boriti se za Radio 202 nije borba samo za radio stanicu. Izgubimo li i ovu bitku, izgubimo li i ove ljude, moći ćemo slobodno reci “Nismo ih ni zaslužili!”