Komentar na Nacrt zakona o javnom okupljanju Kantonu Sarajevo

Prvo pitanje koje se nameće nakon čitanja Nacrta Zakona o javnom okupljanju je stvarni razlog njegovog donošenja, znajući da već postoji zakon koji određuje pravila ponašanja obiju strana u javnom okupljanju – i onih koji se okupljaju i policije. Međutim, već iz samo hronologijom prikazanog Obrazloženja, postavljenog iza teksta Zakona, s pokušajem da otkloni svaku sumnju i spriječi dodatna pitanja, postaje jasno da je stvarni razlog zapravo pokušaj da se novim Zakonom građanima oduzme mogućnost da svoja nezadovoljstva načinom kako vlast upravlja državom i lokalnom zajednicom iskažu javnim okupljanjima i protestima ispred „njihovih vrata“, odnosno neposredno ispred zgrada državnih ili kantonalnih institucija.

Predlagač Zakona je njegovo donošenje obrazložio konstatacijom kako je „Prethodnih godina na području Kantona Sarajevo, naročito u gradskim općinama, problematika javnog okupljanja postala izuzetno složena, tako da sve veći broj javnih okupljanja, na osnovama procjene organizatora, policijskih organa i dr. dobija status javnih okupljanja povećanog rizika, te da ovakvi javni skupovi ponekad protiču ili završavaju masovnijim narušavanjem javnog reda i mira, nasiljem, vršenjem krivičnih djela, oštećenjem ili uništavanjem imovine, i sl.“ No, i pored činjenice da se na pojedinim skupovima zaista desilo poneko narušavanje pravila, predlagač nije mogao sakriti zaprepaštenje i bijes izazvan kamenovanjem zgrade Vlade KS u martu prošle godine, te odlučnost da svaki sličan pokušaj odmah u začetku spriječi, prijeteći još i drakonskim kaznama od 3.000 do 9.000 KM, koje ni drugi, mnogo „ozbiljniji“ zakoni ne predviđaju.

Bio je pokušaj ministra Mijatovića da opravdanje za novi Zakon o javnom okupljanju nađe u činjenici da je zadnjih godina na snagu stupilo nekoliko drugih zakona koji u svom resoru dotiču problematiku koju tretira i novi Zakon, kad je očito da svaki od njih ima pojedinačnu i nezavisnu nadležnost i drukčiji pristup. Čak je i zabrinjavajuća činjenica da je predlagač novog Zakona, u svom Obrazloženju, naveo da je „važeći Zakon o javnom okupljanju u primjeni skoro osam godina, da je donešen u skladu sa tadašnjim stepenom razvoja demokratskog društva“ i da ga sada, valjda, treba mijenjati. Da li to znači da je i novom Zakonu rok upotrebe osam godina, da ćemo nakon osam godina biti demokratskiji?!

Novi Zakon o javnom okupljanju predviđa tri načina okupljanja: mirna okupljanja i javne proteste, javne priredbe s komercijalnim karakterom i javna okupljanja nekomercijalnog karaktera. Dakako, najviše polemike je izazvalo prvo poglavlje Zakona, koje u svojim odredbama ima niz nedorečenosti i propusta, ali s jasnim opredjeljenjem – da se zabrane okupljanja i protesti ispred federalnih i kantonalnih institucija vlasti.

Udruženje „AKCIJA GRAĐANA“ je najviše pažnje u novom Zakonu posvetilo prvom poglavlju, i to dijelu koji definira javno okupljanje i mjesto održavanja mirnih protesta, ali i drugim nedostacima, te podnijelo Amandmane na Nacrt Zakona.

Prvi i treći Amandman odnosi se na Čl. 2. i 8. Zakona – pojam i definicija javnog okupljanja, u kojem predlaže da se „Pod mirnim okupljanjem i javnim protestom (u daljnjem tekstu: mirna okupljanja) podrazumijeva svako organizovano okupljanje više od 50 građana koje se održava radi javnog izražavanja političkih, socijalnih i drugih uvjerenja i interesa“, jer određivanjem donje granice, odnosno minimalnog broja učesnika u javnim okupljanjima, daje se snažniji legitimitet razlozima za okupljanje, a istovremeno svako javno okupljanje građana u broju ispod propisanog minumuma predloženog ovim Amandmanom, bez obzira na razlog, može izgledati neozbiljno i bez jasne i snažne poruke, ili efikasnosti.

Drugim, četvrtim, šestim, sedmim i devetim Amandmanom traži se brisanje stava (3) Člana 3. Zakona (prostor prikladan za javni skup), koji sada glasi: „Skupština Kantona Sarajevo na prijedlog Vlade Kantona Sarajevo, donosi akt o određivanju prostora iz stava (1) ovog člana u roku od 30 dana od dana donošenja ovog zakona“. UG „AG“ smatra da je namjera i zakonska odredba kojom se određuje poseban prostor za javno okupljanje u suprotnosti sa odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rim, 04.11.1950. godine), odredbama iz Člana 7. Ustava Kantona Sarajevo (Utvrđivanje ljudskih prava i sloboda). Građanke i građani BiH ostvaruju pravo javnog izražavanja političkih, socijalnih i drugih uvjerenja i interesa, mirnih okupljanja, javnih protesta, javnih priredbi ili drugih oblika okupljanja na cjelovitom području BiH i na svakom javnom mjestu.

Peti Amandman tretira Član 14. (Izuzeci), stav (1)(f), za koji se predlaže izmjena, tako da treba da glasi: „Mirno okupljanje ne smije se održavati: f) u blizini objekata koji se posebno osiguravaju na udaljenosti bližoj od 20 m“. smatrajući da se ograničavanjem udaljenosti mjesta javnog okupljanja od posebno osiguranih objekata ne ugrožava sigurnost ljudi i imovine, a istovremeno se postiže cilj i namjena javnog okupljanja.

Osmim Amandmanom UG „AG“ predlaže izmjene Člana 22. Zakona (Prekid mirnog okupljanja), stav (1)(i), tako da taj član treba da glasi: „Policijski službenici ovlašćeni su da spriječe ili prekinu mirno okupljanje ako: i) redari ne mogu održati red i mir, ukoliko takvu situaciju procjeni ovlašteni policijski službenik u saradnji sa zastupnikom javnog okupljanja, ili ukoliko takvu situaciju ne zatraže redari po svojoj procjeni“, nastojeći ovim Amandmanom spriječiti svaku eventualnu samovolju vlasti ili ovlaštenih policijskih osoba kod donošenja odluka o sprječavanju ili prekidu mirnog javnog okupljanja, u bilo kojim razlozima i povodima javnog mirnog okupljanja.

Međutim, pored prikazanih nedostataka novog Zakona uočen je i niz drugih, za koje će UG „AG“ na centralnoj javnoj raspravi u Skupštini Kantona Sarajevo, 7. oktobra, tražiti izmjene i dopune. Tako naprimjer, nikom nije jasno šta predlagač Zakona smatra „javnim moralom“ kad u Članu 15., kod prikazivanja načina na koji može zabraniti mirno okupljanje, predviđa „vrijeđanje javnog morala“! Ili, ko određuje nivo ili vrstu javnog morala, po čijim i kakvim kriterijima. Također je nejasna zabrana „spontanog okupljanja“ građana, koje je zaista i moguće, a i ostvareno u skorašnjim dešavanjima u Sarajevu.

Nije poznat ni kriterij za određivanje brojnosti redarske službe, na koju je stavljena izričita odgovornost, kao i na organizatora, prilikom najave i organizacije mirih okupljanja ili javnih protesta, kao da čuvanje javnog reda i mira svakako nije redovan policijski posao, već propisan Zakonom o unutrašnjim poslovima Kantona Sarajevo. Predlagač Zakona je potpuno smetnuo s uma i stvarnu mogućnost nepredviđenih okolnosti prije i tokom održavanja javnih okupljanja, kao da neko, upućen s lošom namjerom, ne može biti infiltriran i izazvati izgred ili incident. Ne, prema predlagaču novog Zakona, osoba odgovorna za mirne proteste bi tada trebala platiti kaznu do 9.000 KM, a vjerovatno bi bila procesuirana i po drugim zakonima.

Rok za najavu mirnih protesta je predviđen na predugih 5 dana, a izuzetak može biti „naročito opravdan razlog“ (za koji niko ne zna šta može biti), koji dozvoljava rok od 48 sati. Ne prije! Najavu mirnih protesta moguće je realizirati i posredstvom pošte, ali je predlagač predložio da „rok za prijavu podnesenu preporučenom pošiljkom počinje teći od dana prispjeća pošiljke“, uprkos starijem Zakonu o upravnom postupku FBiH, koji rok određuje danom upućivanja pošiljke.

I ono što je možda najbitnije – ko ima mandat i odgovornost da procjenjuje da li je određena najava javnog okupljanja ili mirnog protestiranja u skladu za odredbama ovog ili nekog drugog zakona, odnosno, da li održavanje mirnog okupljanja može „ugroziti ustavni poredak“, biti „usmjereno na izvršenje krivičnih djela“, da li su „ciljevi okupljanja usmjereni na pozivanje ili podsticanje na oružani sukob ili upotrebu nasilja, na kršenje zagarantovanih prava i sloboda čovjeka“, ili možda „na nacionalnu, rasnu, vjersku ili drugu mržnju ili netrpeljivost“. Ili – nedajbože, „da li postoji stvarna opasnost da bi održavanjem mirnog okupljanja bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine ili bi došlo do stvarne opasnosti od nasilja ili narušavanja javnog reda i mira u većem obimu…“, onako kako je građanski bunt pokazao svoje nezadovoljstvo na zgradi Vlade Kantona Sarajevo umartu 2008. godine.

Muhidin Šiljak

→ download Nacrt zakona o javnom okupljanju Kantonu Sarajevo