Djevojka iz Bratunca

Bratunac, Srebrenica, maloljetna djevojka, sigurna kuća, tužilaštvo, policija, pritvor, profesori, imam, ministar, policajci, politika, nevladine organizacije, facebook, video, psi, borbe pasa, okrutnost, nasilje nad životinjama, policija

Sada, ako ste dobro koristile/i tagove ili ključne riječi, ispred vas je nekoliko članaka, medijskih izjava i komentara. Ipak, kad ih sve pročitate, listajući po ključnim riječima, primjetit ćete par stvari: užas koji proizilazi iz oba slučaja i razlika u izjašnjavanju. U stvari, u prvom slučaju tišina i/ili blaćenje, a u drugom jednoglasna osuda, izjašnjavanje, pokretanje akcije, pozivanje policije na hapšenje.

Čim su građani i građanke vidjeli članak o zlostavljanju psa, odmah su krenuli u akciju. Aktivirani su svi mogući alati, čak je na jednom forumu naveden i privatni telefon jednog od osumnjičenih. Aktivni/e građani i građanke su praktično pripremili i/ili sugerisali linč. I ovo zadnje je zajednička talka sa drugim slučajem… ali idemo redom…

Za 20. mart je najavljen protest, demonstracije protiv okrutnosti i za prava životinja. Najvjerojatnije ću ići. Ali za djevojku nema demostracija, nema značajne kritične mase koja bi iskazala svoju podršku, koja pita za istragu. Njeno ime, lice… sve je poznato, mediji su objavili. Ništa novo… otkrivanje identiteta porodice, ili osumnjičenih počinitelja / žrtva u Bosni i Hercegovini je opća medijska praksa.

Poznata ali neopravdana. Poznata ali neosuđena!

Osim bh. novinara, 4 udruženja iz Bratunca (Forum Žena, Maja, Jadran i Priroda), Mreže RING (mreža protiv traffikinga, 12 organizacija), NVO “Udružene Žene” (žalba pri Vijeću za štampu), Helsinškog komiteta, OSCE i nekoliko individua ostaje samo tišina i špekulacije oko PRAVIH razloge za SPEKTAKULARNO hapšenje.

Da, o tome se priča i to je zapravo jedina vijest… a djevojci se po društvenim mrežama prijeti i još jedan put se siluje.

Institucije i zaposlene/i u institucijama, izabrani zvaničnici šute. Ministarstvo za ljudska prava šuti, gender centri šute, ombudsmeni šute, inteligencija uglavnom šuti. Svi se prave da imaju puno posla i da su taj slučaj previdjeli…

Naravno da se ovo dotiče POLITIKE. Relevantni članovi političke elite su dodirnuti i postavlja se pitanje šta bi institucije koje daju podršku uglednim članovima raznih partija ili javnih ustanova, od škole preko opština do ministarstva, mogle išta reći o pravima djevojke.

UGLED je srušen i to je problem koji je zajednica, politička i građanska, uočila. UGLED nekih građana nasuprot zamalo mrtve djevojke. UGLED nekih građana nasuprot nasilja nad djevojkom. UGLED i teorija zavjere.

Ne znam, ja ne osuđujem nikoga i slažem se da smo svi nevini dok se ne dokaže suprotno, ali djevojka je bez sumnje žrtva. Ali ona je, u cijeloj priči, nerelevantna, ona je zaboravljena, ona je spriječena da se vrati u svoju zajednicu gdje se smatra krivom, devijantnom, lažljivicom.

A ja, ne mogu o ničem drugom razmišljati osim o njoj. Kako se osjeća, da li zna da je žrtva. Da li se plaši? Od čega će živjeti, koliko dugo će moći biti u sigurnoj kući? Ona je žrtva i ima ih puno poput nje. Djevojke sa pravnog fakulteta u Tuzli, djevojka iz Gluhe Bukovice, kako žive one, one koje su rušile UGLED nekih uglednih građana.

Da, čim medijska pažnja nestane one će ostati same u zajednici koja ih je zanemarila, uz institucije koje ih nisu zaštitile već su ih, još gore, optužile za rušenje UGLEDA uglednih građana. Sram vas bilo, vi žrtve, vi žene i djevojke koje kažete javno da ste bile silovane, prodane, rasprodane. Sram vas koje ste se usudile reći javno šta vam se desilo. Vi ste osuđene zbog rušenja UGLEDA.

Užas.

Izgleda, za sada, da vi nećete imati svoje demostracije. Ono što imate je moja podrška koja se dodaje onima koje već imate. Ono što imate je zahtijevanje/podsjećanje institucija da ste njihove građanke, da trebaju pričati u vaše ime i koristiti sve one sjajne potpisane međunarodne konvencije.

Zahtjevam zvaničnu javnu riječ od institucija u ime žrtava. Dosta je tišine.

piše: Valentina Pellizzer, OWPSEE